Siscijanka iz antičke Siscije

Ribiči

Naši ribiči su neumorni: ne smeta im ni kiša ni snijeg ni vrućina ni hladnoća; uvijek su tu na obalama Kupe. Satima mirno sjede ili stoje u čamcima ili na obali, strpljivo čekajući da riba zagrize. Ne gadi im se stavljat' na udicu one črveke, gujavice i ine mamce. Stalno prtljaju s onim svojim rolama, štapovima, najlonom, udicama, kanticama, kabanicama, čizmama, svjetiljkama, motorićem, veslima i raznoraznim ostalim pomagalima. Pripremaju i bacaju u vodu neko žito, a služe se i mnogim drugim smicalicama kako bi namamili ribu na udicu. I satima mogu razglabati o tome kako pripremiti mamce i kako uloviti ribu. A vole se i pohvalit' dobrim ulovom i detaljno objašnjavati kako su uspjeli ulovit' smuđa, šarana, štuku ili sominu. Ja ne bih mogla biti ribič: ne mogu mirno sjedit' u čamcu ni dvije minute, stalno se vrtim i premještam, čamac se onda non-stop ljulja, a meni se zavrti u glavi pa mi se riga i tome slično. Kad dulje stojim zabole me križa i utrnu mi noge, ako namačem ruke u hladnoj vodi bole me zglobovi i utrnu mi prsti. Osim toga ti sitni skliski črveki mi padnu iz ruke prije nego što ih uspijem nagurat' na vrh udice, a nisam baš oduševljena ni s tim bacanjem nabubrele pšenice jer me kad zamahnem zaboli rame. No to što ja ne bih mogla biti ribič ne znači da ne cijenim njihov trud. Divim im se i razumijem ih. Shvaćam to, jer to je strast; strast koja ti ne da mira i koja te vuče da ideš u ribičiju ma kakvo bilo vrijeme. Razumijem ih jer koliko oni vole čekat' da riba zagrize toliko ja volim fotografirati, pisati i pjevati. A pjevat' ću dok god budem mogla disati, pisat ću dok god budem mogla lupkati po tipkovnici i fotografirat' ću dok god budem mogla hodati i u ruci držati fotoaparat.

- 19:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Zdravi i veseli bili!

Premda bih radije hodala po gradu, sjedim za kompjutorom, jer me hunjavica - povišene temperature zasad nema, a nadam se da je neće ni biti - prisilila da ostanem pri kućnom ognjištu. Izležavam se, čitam i cuclam pastile za grlo. A kak sam inače? Hvala na pitanju nije loše, nalazi su mi svi uglavnom dobri, obavila sam sve potrebne pretrage, sad još samo treba otić' k neurokirurgu da pogleda snimke moga dragoga mozgića i da veli kad opet moram otić' na MR. I vjerujte mi kad vam kažem da je sve u mozgu i da je sve to stvar uma. A čime se bavim osim fotkanjem? Eeeee, moram se pohvalit da sam se angažirala kao pjevačica: od prošloga proljeća sam naime članica Hrvatskoga pjevačkog društva Danica iz Siska. Pjevanje je za mene lijek! Stoga idem u grad na probe svaki ponedjeljak i četvrtak, a održali smo nedavno i dva lijepa koncereta: adventski u crkvi Sv. Marije Magdalene u Selima 10. prosinca i Božićni u sisačkoj katedrali 26. prosinca 2010. Više o Danici i o tome što pjevamo reći ću vam drugom zgodom jer mi se soba tako ohladila - grijanje se naime isključuje u 21h zbog radi štednje i sveopće krize i recesije - da mi se prsti već pomalo koče pa se moram pod hitno spremit u krpe. Samo još da dodam da mi je fotograf uspio spasiti one fotke od ljeta kad sam slikala ribiče na Kupi i bakice u domu za starčeke. Poslala sam im fotke, a čim mi se nos pročisti otići ću u dom posjetit bakice i otpjevat im nekoliko pjesama. Fotke ribiča na Kupi ću vam pokazati sljedeći put, a sad uz želju da vam svima nova godina bude zdrava i vesela evo jedne prigodne zimske!

- 22:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #